404 Uz stanovnike, okoliš i prostorsu najvredniji resursi
Održivi razvoj je najvažniji sektor Ministarstva. No sve političke stranke dosad su pokazale jedinstvo u neznanju i nerazumijevanju problematike održivog razvoja.
Dr.-Ing. Viktor Simončič
Čovjek osrednjih sposobnosti uvijek će ostati neznatan, čak i kada se izražava načinom velikih ljudi. (Ezop)
Samo oni koji se usude riskirati napravit će velike stvari. (Robert F. Kennedy)
Nije istina da među strankama u Hrvatskoj nema jedinstva. Pokazala je to rasprava oko obrazovanja Damira Habijana za ministra u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Sve stranke su pokazale jedinstvo, ne spomenuvši niti jednom rečenicom, kakvo obrazovanje treba netko da vodi, puno veći i puno važniji i odgovorniji dio ministarstva, a to je održivi razvoj. Sve stranke su pokazale jedinstvo u neznanju i nerazumijevanju problematike održivog razvoja. Sve stranke su ranije podržale ukidanje samostalnosti Agencije zaštite okoliša, koju,
zadnjih 50-ak godina, kao civilizacijsku tekovinu imaju sve razvijene države svijeta. Podržale su da se prostorno planiranje da građevinarstvu, okoliš prvo energetici, a kada nije ni to bilo dovoljno, onda gospodarstvu. Dati okoliš i prostor da s njim, uz stanovnike kao najvrjednijim resursom, gospodare
sektori koji se temelje na stjecanju profita na okolišu i prostoru je isto kao dati ovce na čuvanje vuku. Hajde da se barem u nečemu slože, ali zašto baš u najgorem za sve nas? U najgorem za Hrvatsku? Spremnost na služenje državi.Koje obrazovanje treba imati ministar? Preduvjet je, da ima obrazovanje. Godinama
nije bilo moguće, kako dio nasljeđa iz onog vremena, da neku visoku poziciju u upravi zauzme netko tko nije završio fakultet, u punom obimu. Iznimka su bili rijetki, koji su se politikom odgovorno bavili kao profesijom, koji nekom igrom slučaja nisu
završili fakultet, ali su imali više nego široko, čak prosječnim fakultetlijama, superiorno obrazovanje. Pada mi na pamet Ivan Zvonimir Čičak. Uz posjedovanje obrazovanja, za biti ministrom mora se razumjeti što je to država i imati spremnost na služenje državi. Kada sam mogao birati suradnike na neko savjetničko mjesto u okolišu, po zakonu se tražilo vrlo širok izbor obrazovanje. Od pravnika, sociologa, ekonomista,
građevinara, strojara, inženjera elektrotehnike, biologa, liječnika… Birali smo one s najširim općim znanjem. Jedini uvjet kojeg sam postavljao je da se u obavljanju posla ne smije prepoznati koje mu je osnovno obrazovanje. Kakvo obrazovanje treba imati ministar?
Kakvo obrazovanje mora imati ministar zadužen za gospodarstvo i održivi razvoj? Svejedno koje. Bitno je da je obrazovan i da ima potrebnu širinu. Širinu koja će omogućiti da razumije ulogu gospodarstva, kao jednog od segmenata održivog
razvoja. Umišljam si, da su u trenutku kada je donošena odluka o objedinjavanju gospodarstva i održivog razvoja, odgovorni napraviti još jedan iskorak naprijed u održivom razvoju, razumjevši kako je upravo gospodarstvo, za razliku od onih prije
koji su mislili da je to energetika, ono što će omogućiti održivi razvoj. To je nešto što će jednom možda i među najrazvijenijima postati nužnost, jer se klimatske promjene
ne mogu zaustaviti bez ključnih promjene i u gospodarstvu. Ali to je neka druga tema. Znam da je kod guranja okoliša jedina briga bila želja smanjiti broj ministarstava i okoliš gurnuti pod politički tepih, tepih smješten na margine društva. Simbol takvog
stanja u društvu je upravo Jakuševec. Osobno podržavam izbor Damira Habijana za ministra gospodarstva i održivog
razvoja. Po načinu kako zna sudjelovati u polemikama, koji se meni osobno ne sviđa, vidi se da ima veliku širinu. Što bi se kod nas reklo „šlagfertig“ je. Očekujem da bi on mogao razumjeti okoliš bolje od prethodnika. Ministrici Holy, po obrazovanju PR stručnjakinji, je jedina okupacija bila borba protiv spalionica i katalitička depolimerizacija. Ministru Zmajloviću, po obrazovanju ekonomist, koji je za savjetnika uzeo asistenta iz Leobena, vjerojatno samo zato jer je govorio po naški, nije bilo važno čak niti to.
Damir Habijan nakon što je dobio povjerenje Hrvatskog sabora da postane novim ministrom (Foto: Vlada RH)
Ministru Dobroviću, strojaru, preokupacija je bila i ostala borba protiv spalionica (energana) i upravljanje s otpadom na način „više cvijeće manje smeća“. Ministar Ćorić, po obrazovanju ekonomist nedjelovanjem je samo dao doprinos pogoršanju
stanja. Ministar Filipović, ekonomist, bio je oduševljen popisivanjem cijene u dućanima, a na pitanje oko energane na Rebru je odgovorio da je to pitanje za
ministra zdravstva. Nije znao da su energane i gospodarstvo i okoliš. Svi navedeni su izravno, u prvom licu jednine, odgovorni za paradni primjer Jakuševca, da ne nabrajam druge probleme u otpadu i otpadnim vodama, koji polako izranjaju.
Novi ministar bi mogao imati petlju uhvatiti se u koštac s Jakuševcem. Usporedim li onako, po nekoj intuiciji, ministra Habijana, pravnika, s njegovim prethodnicima, onda i za njega dižem palac gore. Nadam se, kao što sam se nadao i
u slučaju njegovih prethodnika, da bi uz podršku premijera, on mogao razumjeti složenost problematika à la Jakuševec i da bi, ako ništa kao sportaš, mogao imati
petlju uhvatiti se s njima u koštac. Hoće li?
Evo prilike kako povezati gospodarstvo i održivi razvoj. Jučer je na
savjetovanju Komunala predstavljen projekt sanacije deponije Vinča u Beogradu. Tamo dolazi 700 000, a na Jakuševec 200 000 tona otpada godišnje. Izgrađena je energana s 35 MW električne i 50 MW toplinske energije. Sanira se deponije, koja
samo što nije završila u Dunavu. Cijena 350 milijuna eura. Otplata preko povećane naknade za domaćinstva s 2,9 € na 6,4 €. U Hrvatskoj postoji gospodarstvo koje zna graditi takve objekte. Ministre Habijan: Hic Rhodus, hic salta!
VIKTOROV POUČAK 