468 Poučak ide dalje

Budućnost se ne može predviđati nego se treba stvarati. Maurice Blondel

Lijenost zna biti zarazna

U par navrata sam pitan, što je s Poučcima? I sam se pitam zašto sam prestao s objavljivanjem. Kampanjac sam i rob navika. Radim na principu da-ne, off-on, sve ili ništa. Tako se odnosim i do drugih stvari, pa sam dok sam plivao plivao svako božje jutro, dok sam pušio otvarao sam treću kutiju i onda naprasno ostavio cigaretu,….. Kako sam po prirodi i lijen, kada jednom nešto ne napravim, shvatim da nije ni loše ne raditi, pa to ponovim još koji puta i eto mene da se naviknem ne raditi. A pišem bez naknade, tako da pisao – ne pisao nemam financijskih posljedica.

Tako i s poučcima. Kada sam tekstove objavljivao zg-magazin (https://www.youtube.com/@zg-magazin4065) , od broja 5 do broja 405, stvorio sam naviku tjednog pisanja. Disciplinirao sam se da poučak, nakon zadnje jutarnje provjere, pošaljem uredniku u ponedjeljak ujutro. I onda je zg-magazin prestao s objavljivanjem. Izostala je financijska potpora jer se željela zadržati profesionalnost, a novac se medijima često dodjeljuje upravo za pristranost.

Nakon nikada prežaljenog zg-magazina, s kojeg je dosta nespretno skinuti ranije objave, od broja 406. do broja 462., objavljivao sam na https://sutrasnji.hr/.  Nisam pisao redovito, pa sam često sam sebe uhvatio da, zbog „ne da mi se“ odgodim dovršetak nekog teksta. Poneki poučak sam još znao objaviti po mailu i na FB. I tako je od onoga da-ne, off-on, sve ili ništa, postalo ništa.

Pišem da se ne zaboravi

Dosta lijenosti. Počinjem objavljivati na posebnoj stranici, s idejom da omogućim dostupnost svih dosadašnjih objava, tekstova, nastupa…. Da se ne zaboravi kako sam ukazivao na frankensteinsku tehnologiju centara za gospodarenje otpadom, ili da sam drugi dan nakon velikog požara u Drava International u Osijeku napisao kako bitnih posljedica za okoliš neće biti, kako sam u nizu nastavaka pisao o potrebi da novac EU za projekte u otpadnim vodama i gospodarenju otpadom iskoristimo za jačanje domaće industrije ….Kada sam se pitao tko laže, EU ministrica ili naš državni tajnik…..  

Ukazivao sam kako nije bilo pameti da se, s usklađivanje okolišnih obaveza iz EU zakonodavstva, bezbrojne investicije u okolišu iskoristimo kao kotač zamašnjak za razvoj domaće industrije. Stotine milijuna su dani za uvezenu, tehnološki, često manje vrijednu opremu.

Novi plan za razvoj industrije – još jednom „u ništa“?

Kada nismo bili u stanju proizvesti čak niti 1 200 000 šarenih plastičnih kanti za otpad, koje smo za, iz EU financiranih 350 milijuna kuna uvezli od susjeda, Vlada se, pored silnih strategija i planova, odlučila izraditi Nacionalni plan za razvoj industrije Republike Hrvatske za razdoblje od 2027. do 2034 .godine i Akcijski plana za provedbu Nacionalnog plana. Da je imalo vrijedila Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. godine,  čiju je izradu 2021. godine  vodila tadašnja ministrica Martina Dalić, za nekih 4 milijuna Eura (ako se dobro sjećam), vjerojatno bi ovo s industrijom bilo suvišno.

Hoće li, ili da li uopće može biti neke vajde od Nacionalnog plana razvoja industrije? S obzirom na imenovanu Stručnu radnu skupinu iz 22 institucije, s nekih 50 članova i zamjenika članova, s dodatnim podskupinama, uspjeh bi trebao biti zagarantiran. Samo iz Ministarstva gospodarstva imenovano je 10 članova. Nacrt plana je očekivano slikovit dokument, s puno dijagrama i slika, onako kako to rade renomirani analitičari. Oni koji znaju kako je trebalo biti, ali ne znaju kako bi trebalo nešto uraditi danas, da bi sutra bilo ono za što će ti analitičari preksutra znati što je trebalo biti jučer.

Inače, imenovanje Stručne skupine s 50 članova jedva da može biti funkcionalno. Baš me zanima kako i kada će se sastajati onih 10 visoko pozicioniranih savjetnika iz Ministarstva gospodarstva? Kladim se da se u punom sastavu ne mogu sastati čak ni na novogodišnjem domjenku.

Među članovima stručne grupe su samo oni koji žive od budžeta, koji u pravom realnom sektoru nisu zaradili niti cent. Oni, koji žive od onih koji pune budžet, propisati će onima koji stvaraju nove vrijednosti, kako da budu uspješniji? A dosadašnja uspješnost propisivanja mjera realnom sektoru od strane potrošača budžeta gotovo tragikomično demonstrira činjenica, kako je unatoč upucanim milijardama eura, zadnjih 20 godina prepolovljena proizvodnje mlijeka, a broj isporučitelja mlijeka pao je s preko 60.000 na danas manje od 3.000.

Neobrazovani nismo znali proizvesti plastične kante pa prelazimo na robote

Razmišljam kakvu industrijsku proizvodnju uopće možemo pokrenuti, kod ovakve akademske zajednice, kada uvozimo radnu snagu, kada nemamo strateških sirovina, kada bi nam tu industrijsku proizvodnju trebale financirati banke koje su u vlasništvu onih kojima bi trebali biti konkurencija, kada jučer nismo znali proizvesti niti plastične kante?

Pitam se, mada znam odgovor, zna li netko u Vladi što je preduvjet za razvoj industrije? Zna li netko kako će izgledati sutrašnja industrijska proizvodnja? Zna li itko kakvi industrijski proizvodi će biti potrebni? Jedini koji to vjerojatno znaju su oni, koji su iz malih garaža postali izvoznici opreme razvijenima. Njih bi trebalo pitati što njima treba da postanu još uspješniji. Znam da ne treba pitati neke današnje velike, pa čak niti nekoga iz nekog Končara, koji su od nekada velikoga napravili puno manje, pa je samo pitanje kada će i to manje, u svjetskoj konkurenciji postojati još manje. Malo grubo? Samo se čini.

Kako je sve puno simbolike, kada odluku za izradu  Nacionalnog plana za razvoj industrije, pri čemu je jedan od deklariranih ekonomskih ciljeva razvoj sektora visoke dodane vrijednosti, donosi Vlada istog premijera, koji je prije 10 godina zaustavio  kurikularne reforme. Bez kurikularne reforme proizvodimo sve manje kompetentne inženjere, jer proizvod s visokom dodanom vrijednošću može proizvesti samo onaj koji je i sam bio proizvod s dodanom vrijednošću. Današnji proizvod akademske zajednice je, uz rijetke časne iznimke, svaki danom udaljeniji od toga.  Zato nije simbolika, da u Stručnoj skupini, nema predstavnika Ministarstva obrazovanja. Ozbiljno obrazovanje odavno ne stanuje na ovim prostorima.

Zahvaljujući se potporama za razvoj Slavonije hranimo se internacionalno

Izradi Nacionalne industrijske strategije trebala je prethoditi analiza dosadašnjih strategija, koje su u pravilu bile alkarski „ uništa“. Trebalo bi razumjeti zašto sa svakim uloženim eurom u poljoprivredu imamo sve manje mlijeka i sve manje vlastitih poljoprivrednih proizvoda? U čemu je kvaka, da je Slavonija u posljednjih 10 godina izgubila između 130.000 i 140.000 stanovnika, a da je pri tome kroz strateški program “Projekt Slavonija, Baranja i Srijem” (pokrenut krajem 2016. godine) upucano oko 5 milijardi eura? Namjerno sam napisao upucano, jer ispada kako da su sredstva bačena iz helikoptera, kada je za svakih upucanih 29 500 €, Slavoniju napustio jedan stanovnik?

Industrijska strategija stavlja na volju 1,9 milijarde eura. Prema „slavonskom iskustvu upucavanja eura“, malo onako predviđam, a volio bih da nisam u pravu, da će nas 2030. godine biti 65 000 manje, samo zbog razvoja industrije  „u ništa“. Poučak ulazi u 12 godinu. Baš me zanima objava na ovu temu kada poučak poraste na 15 godina.

Zahvaljujući „razvoju Slavonije“ hranimo se internacionalno. Krumpir iz Egipta, paprika iz Albanije, mrkva iz Italije, salata iz Slovenije, grožđe iz Čilea …. Slike iz jednog trgovačkog centra.