470 Viktorov poučak napunio 11 godina – sjećanje na vrijeme neiskvarenog domoljublja, ono s Enesom Kiševićem
Lijepa osoba nije uvijek dobra. Međutim, dobra osoba je uvijek lijepa.” ~ Kineska narodna poslovica
Viktorov poučak napunio je 11 godina.
Zahvalan sam za puteve koje mi je određivala sudbina. Iz nereda, koji najbolje odgovara mom temperamentu, jer zašto trošiti vrijeme za sređivanje nečega što je bilo, kada je toliko toga što treba biti, stalno iskrsne nešto na što gledam samozadovoljan.
Ne znam tko je dao povoda u dijelu ministarstva koji je pokrivao okoliš. Čini mi se Pina (Josipa Perušić Blažević – zadnja prava prostorna planerka u to vrijeme pomoćnica ministra) kako bi na ratna razaranja trebali upozoriti nekim simbolom. Kao simbol su se ponudili grbovi gradova. I s lakoćom se dogodilo preko noći. Napravljene je razglednica koja je poslana na tisuće adresa širom svijeta.

Razglednica je postala obavezni dio prilikom svakog putovanja, sajma i izložbe.
U ta rana, gotovo romantična vremena stvaranja nove države, od koje smo očekivali da će nadmašiti i sva ona pozitivna dostignuća prethodne nam zajedničke države, još je ostao običaj da tvrtke, po navici i potrebi, izravno izdvajaju za kulturu. Tada slavna Montmontaža je imala svog kulturnjaka, Rakovića, zaboravio sam ime, u krugovima vrhunske kulture, slavnog Raku. On je bio produžena mecenska ruka tadašnjeg direktora Lisičara. Bio je pun ideja. Često smo i zajedno, ja ispred Ministarstva kao pomoćnik ministra, i on kao mecena organizirali nešto, povodom nečega, da se nađe, da se ne zaboravi. Enes Kišević mu je bio posebno drag, a postao je i meni. Enesa Kiševića je izvlačio gotovo kao iz šešira, tražeći svaku priliku da ga angažira, u ona za sve gruba vremena. A tamo gdje je bio Enes moglo je biti samo dobro, toplo i ugodno. Njegova pojava i izgovorena riječ činile su čuda. Ma kakav rat, ma kavi bakrači….
I dogodilo se. Na dvije razglednice ostale su zabilježene pjesme. Pokušao sam ih dostaviti Enesu. Čak i preko Maka. Ali adrese ne nalaze Enesa. Ako netko ima vezu neke mu proslijedi……

Svijet poslije pada Berlinskog zida
Enes Kišević
Nije usud kriv to priroda se sveti
zatrovana voda stanje je pameti,
zatrovani zrak kržljavost je duše
Zemlja zatrovana bujište je mržnje.
Krikne li gdje pjesma sa dna srca čista,
edino još svjetlost zatrepti zablista.

Domovini
Enes Kišević
Iz ove vatre, iz ove smrti,
iz suze one što sja gorčinom
mi možemo samo u pjesmu uči
lijepa moja, domovino.
(Kako da je bila posvećena meni)
Ta gotovo romantična vremena stvaranja nove države, budile su nadu za još boljim. Da li smo nadmašili ona pozitivna dostignuća prethodne nam zajedničke države? O tome sam pisao lani na desetogodišnjicu Poučka. Prosudite sami https://sutrasnji.hr/2025/07/10/viktorov-poucak-je-napunio-10-godina-br-447/. Da sam znao da će ovako ispasti, pomislim kako sam tada možda trebao otići u partizane….
Leave a comment