472 CRNA TOČKA GOSPIĆ – da li je USKOK platio „znanstveni“ senzacionalizam  

“Znanje nije samo skup činjenica, već i umijeće postavljanja pravih pitanja.” – Carl Sagan

Svi u klin ja u ploču

Bio sam jedini, i to ostao do danas, koji sam odmah nakon izbijanja požara u tvrtki Drava International u Osijeku napisao, kako neće biti (ozbiljnijih) posljedica požara na okoliš i zdravlje, https://sutrasnji.hr/2024/01/22/nijedan-utvrdeni-prekrsaj-ili-propust-u-drava-international-se-ne-moze-uzrocno-posljedicno-povezati-s-pozarom/. Bojim se da ću ostati jedini i s ovim Poučkom. Crna točka odloženog otpada u Gospići uopće nije tako crna, ili bolje rečeno, samo je jedna od bezbroj sličnih crnih otpadaških i okolišnih točaka na Lijepoj našoj. Poznato je, da crne točke nastaju, u hobotničkoj sprezi, politike (grad-županija-država) i dvorske struke. Takvih otpadaških hobotnica na kopnu je više nego onih pravih u moru. Otpad se ne bi dovozio u Gospić da negdje netko na nekoj razini odlučivanja, zbog nestručnosti ili jednostavno zbog materijalnog interesa, nije odobrio kako će se od talijanskog otpada, u Lici raditi nešto što eto ne znaju u Italiji.

O selektivnoj analitici, fizikalnim paradoksima i nestanku zdrave pameti

I kako to biva, po principu „drži lopove lopova“, pokretanje USKOK-ove istrage i objava vještačenja Geotehničkog fakulteta iz Varaždina, o ilegalnom odlaganju oko 37.000 tona miješanog tehnogenog otpada u Gospiću, poslužili su kao savršen poligon za demonstraciju modernog institucionalnog i medijskog senzacionalizma. Javnosti su bombastično plasirani podaci o “ekotoksičnom zagađenju” tla teškim metalima poput bakra koji je navodno povišen do 100 puta iznad normale, olova do 10 puta ….. uz istovremeni pronalazak 200,5 ng/L “vječnih kemikalija” odnosno PFAS spojeva u podzemnim vodama.

Međutim, kada se kroz prizmu klasične inženjerske logike i „zdrave pameti“, koja je posebno rijetka na ovim prostorima, pa bi se ona rijetka preostala trebala staviti pod neku zaštitu kao „nacionalna baština“,  oguli površinski sloj panike, uočavaju se duboki analitički i metodološki paradoksi, koji ozbiljno kompromitiraju integritet ovog ispitivanja i razotkrivaju, kako se stručno nedopustivom površnošću,  stvara privid opće ugroze, tamo gdje ona zapravo (malo ozbiljnije) ne postoji.

Vječna kemikalija koja i nije tako vječna

Bitna točka spora i opravdane skepse leži u fizikalno-kemijskom paradoksu topivosti PFAS-a, kako „vječne kemikalije“ u vodi. Da bi jedna kemikalija mogla dobiti naziv „vječna“, mora biti ekstremno postojana. Tko se još sjeća freona i oštećenja Ozonskog sloja?

PFAS (per- i polifluoroalkilne tvari) su velika skupina od tisuća sintetičkih kemikalija koje se u industriji i kućanstvima koriste od 1940-ih godina. Zbog svoje ekstremne otpornosti na toplinu, vodu i masnoću, dobile su globalno prepoznatljiv naziv “vječne kemikalije” (engl. forever chemicals).

Uz malo dobronamjernog guglanja, stručnjacima, političarima i medijima dostupna je spoznaja, da su ti spojevi, koji se koriste i u širokoj potrošnji, cijenjeni upravo zato što ekstremno učinkovito odbijaju vodu i masnoću pa bi po toj logici teflonsko posuđe u domaćinstvima, odavno bilo isprano običnim kuhanjem. Nalazi razotkrivaju administrativnu manipulaciju jer su svi opasni teški kancerogeni i biološki postojani dugolančani PFAS nazvani spojevi, poput ozloglašenih PFOA i PFOS kiselina, izmjereni u koncentraciji od točno nula odnosno ispod granice detekcije uređaja od <0,0015 μg/L.

Jedini i isključivi spoj koji je detektiran u uzorku “Trag K” u koncentraciji od 0,1740 μg/L jest PFBS odnosno perfluorobutan sulfonska kiselina (ovo ne znam ni izgovoriti!), koja predstavlja kratkolančani komercijalni spoj s lancem od samo četiri ugljika, stvoren u modernoj industriji kao ekološki prihvatljivija zamjena, za „vječne kemikalije“. Posebno što se tiče utjecaja na zdravlje ljudi.Zbog svoje specifične kemijske strukture PFBS ima iznimno visoku topivost u vodi, koja iznosi preko 50 grama po litri, pa se on u dodiru s kišnicom otapa brže od običnog šećera i juri kroz podzemlje poput najobičnije otopljene soli. Što je najvažnije, PFBS je znanstveno dokazano drastično manje toksičan od starih PFAS spojeva i ne bioakumulira se u ljudskom tijelu. Ljudski organizam ga, u slučaju da dospije u njega, kroz bubrege i mokraću u potpunosti izbaci u roku od nekoliko (tje)dana, za razliku od kancerogenih dugih lanaca koji u organima ostaju zarobljeni godinama. Proglašavanje jednog uzorka podzemne vode “nesukladnom” je rezultat neznanja ili težnje za senzacionalizmom, koji kruto birokratsko pravilo, po kojem se, ako se ne posjeduje „zdrave pameti“, sve PFAS-ove trpa u isti koš, pod zajednički naziv  „vječnih kemikalija“, što (upitno) u jednom uzorku utvrđeni PFBS, sa stajališta utjecaja na ljudsko zdravlje, nije!

Nema zagađenja teškim metalima u podzemlju

Zemljani slojevi, a posebice oni bogati glinom i prirodnim zeolitima djeluju kao neprobojan elektrokemijski filter koji čvrsto adsorbira i zaključava metale na površini. Službene brojke iz izvještaja to izravno potvrđuju. Veće koncentracije teških metala su detektirani isključivo u površinskom i plitkom sloju zemlje. Analiza vode iz kontrolnih bušotina smještenih na dubini između 10 i 15 metara pokazala da je koncentracija olova bakra i cinka jednaka nuli što znači da je tlo savršeno odradilo svoj posao zaštite i da nikakvog prodiranja metala (zagađenja) u, malo veću dubinu nema. Kada tlo kao filter djeluje tako uspješno na metale, pitam se, kako je PFBS mogao doći na dubinu od 15 metar? Stvaranje privida ugroze, na osnovi samo jednog rezultata i jednog uzorka, zbog složenih mehanizama prolaska tvari kroz tlo, je uz sve ograde stručno u najmanju ruku upitno, ako ne i neodgovorno. Mislim da USKOK neće imati lak posao, u dijelu utvrđivanja „štete po okoliš“ od „vječnih kemikalija“. Za utvrđivanje druge „štete po okoliš“, potrebno je samo malo zdrave pameti. 

Čak da je u uzorku nađena stvarna „vječna kemikalija“, a ne PFBS koji to nije, cijela znanstvena konstrukcija o ekološkoj kataklizmi u podzemnim vodama također bi visjela o niti. Uzimajući u obzir jako upitnu preciznost uzorkovanja u kršu, ali i točnost određivanja koncentracija jednog dijele nečega u milijardu dijelova svega –  1 : 1 000 000 000, sa stajalište profesionalne etike, udružene i struke i političara i medija, bio je, prije senzacionalističkog stvaranja panike, obavezan nužan oprez. Javnost zaslužuje i bolje političare, i bolje medije i naravno, prije svega i bolju struku, kako bi imala povjerenje u okruženje.

Ne smetaju naša „govna“, ali smeta nepostojeće

Konačno najveća sramota ovih ispitivanja i prateće očekivane pravosudne predstave, jest potpuno odsustvo klasične zdrave pameti i namjerno prešućivanje prozaičnih uzroka zatečenog stanja na terenu. Dok se s jedne strane u javnosti diže neviđena medijska bura oko nepostojeće bauk-kemikalije u tragovima, i vještaci i političari i mediji i zeleni,  ležerno prelaze preko činjenice da su na toj istoj lokaciji bivše poljoprivredne industrije, u dubini pronađeni izraženi tragovi fekalnog zagađenja i bakterija. To nepobitno dokazuje da na terenu desetljećima postoje problemi s lokalnom kanalizacijom, dotrajalim septičkim jamama ili površinskim ispiranjem stočnog otpada, koji nemaju nikakve veze s novinskim naslovima o uvoznom mafijaškom otpadu. Na koliko lokacija u Lijepoj našoj, pa i u Lici, fekalije nalaze put u podzemlje? Da li se na kršu još uvijek grade septičke jame na način da se dno malo raznese eksplozivom?

USKOK mora propisati uključivanje zdrave pameti u Ministarstvu i Fondu

Čitam, kako će sanacija koštati možda i 125 milijuna, nepotrebnih eura. Uz ovakvu struku i kompetencije odgovornih, to ne čudi.  Pa i sanacija benigne troske iz Biljana Donjih, na putu preko Siska nekamo (zna li se kamo?) košta navodno 17 milijuna €, uz doplatu od 6 500 € dnevno, za  nestručnost državne uprave. Jer što zna netko gore na vrhu što je miliun. Podsjeća na onaj vic, da su ukradene željeznički pragove, koji su nađeni u dvorištu, donijela djeca. Na argument kako djeca ne mogu nositi prag koji ima 200 kilograma, uslijedio je odgovor: „Što zna dijete što je 200 kila“. Što zna netko na budžetu, kako je teško zaraditi 100 eura?

Kod mog profesora u Njemačkoj, nismo smjeli početi nijedno mjerenje za koje nismo na papiru pokazali razlog mjerenja i kakav rezultat se očekuje. Da je USKOK prije naloga za mjerenje angažirao nekoga tko ima malo inženjerske pameti, Nalaz vještaka ni pod razno ne bi mogao imati 350 stranica + dodatak!

Prije odluke o sanaciji, predlažem USKOK-u, da djeluje preventivno, jer kada se samo i spomene mogućih  nepotrebnih 125 milijuna eura, praksa upozorava da bi pri tome moglo biti svašta. Ministarstvu i Fondu, prije donošenja odluke, USKOK mora narediti obavezno uključivanje „zdrave pameti“! Rijetka je, ali znam gdje je nešto još ima.

Nered u Gospiću, kao i oni na desetine sličnih, nastao je (i dalje buja) upravo zbog nestručnosti (i ne daj Bože možda još nečega) i u Ministarstvu i u Fondu, i nerada Inspekcije. A Nalaz i spomenutih 125 milijuna kao da je na provjerenoj i uhodanoj otpadaškoj paradigmi stvaranja štete svima za dobiti odabranima.

Na poziv jedne udruge obišao sam lokaciju u svibnju 2025. godine. Kod pisanja sam imao pred očima jasnu sliku stanja, i naravno i opravdano čuđenje zašto se problemu nije posvetila odgovarajuća pažnja.

Nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za lokaciju Bilajska 50 i USKOK Dopuna nalaza