477 Paradigma Jandroković legalizirala sindrom NYMBY – ne u mom dvorištu

“Ne pali se kuća da bi se istrijebile stjenice.” – Kineska poslovica

Kako nekome uopće padne na pamet slati otpad u Bjelovar, a tamo živi predsjednik Sabora

Početkom rujna 2026. godine, ministrica zaštite okoliša Marija Vučković i premijer Andrej Plenković predložili su da Bjelovar, zbog slobodnih kapaciteta, zbrine višak miješanog komunalnog otpada iz drugih sredina. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković podržao je gradonačelnika Darija Hrebaka, člana vladajuće koalicije, i usprotivio se dovozu otpada iz drugih gradova. Trenutno iz Varaždina i Samobora. Istakli su kako je nelogično tražiti solidarnost isključivo od Bjelovara, samo zato što je taj grad na vrijeme i uspješno uredio svoj sustav gospodarenja otpadom. Jandroković je pritom naglasio da se teret ne može prebacivati na one koji su bili odgovorni, dok druge sredine nisu osigurale vlastite kapacitete.

Gospoda Hrebak i Jandroković zadobili su time dodatne simpatije Bjelovarčana i osigurali prolaz ne budućim izborima.

Po istoj paradigmi, koju je ozakonio predsjednik Sabora, u Koromačnu i Našicama građani ne žele primiti dio otpada iz Gospića. Zašto i bi? Uostalom slijede i primjer zabrane dolaska broda u brodogradilište u Splitu, uz podršku premijere Plenkovića, gdje bi se skidao azbest. https://sutrasnji.hr/2025/08/19/zivot-damo-azbest-u-split-ne-damo-viktorov-poucak-br-450/

U subotu će, pored okupljanja u Našicama. biti prosvjed protiv izgradnje mega farme pilića u Ludregu. Protestirati će i na Viškovu. Žao mi je, da po paradigmi Jandroković u Sisku nije spriječen dolazak troske iz Biljana Donjih. Tko je kriv Šibenčanima da nisu organizirali vlastite kapacitete za trosku, a po paradigmi Jandroković, „teret (se) ne može prebacivati na one koji su bili odgovorni, dok druge sredine nisu osigurale vlastite kapacitete“. Neodgovorni Šibenčani poslali trosku odgovornim Siščanima. Eh, da je tada vrijedila paradigma Jandroković ……

Da li je premijer svjestan koji je duh oslobođen

Premijeru Plenkoviću se ni ne sanja, kakvu štetu nanosi gospodarstvu i građanima, proizvevši društvo „dvorskih stručnjaka & znanstvenih savjeta“. Imenovanjem nekompetentnih, stvorio je kolektivno nepovjerenja u institucije sistema. Normalno je da građani mogu, a nakon legitimiteta paradigme Jandroković, ma ne samo mogu nego čak trebaju biti protiv, kada se kod njih želi rješavati problem, kojeg su negdje drugdje izazvali odabrani. Kada za nastali problem nema zapovjedne i osobne odgovornosti, kako vjerovati da se problemi ne umnožavaju. Umnožavaju se. Primjer bezbrojnih fleka na karti Hrvatske potvrđuje baš to https://viktorovpoucak.com/2026/08/19/474-poucak/

 Zašto bi netko farmu pilića, kada se ona od Perutnine može kupiti u dućanu? Zašto bi netko neku tvornicu, koja će proizvoditi i za druge? Zašto da Pliva proizvodi antibiotike za sve? Dovoljno je da proizvede za stanovnike Savskog Marofa, a Bjelovarčani i mi ostali po paradigmi Jandroković antibiotike trebamo proizvoditi u svom dvorištu.

Gram Swaraj

Premijer i predsjednik Sabora, svjesno ili ne, na liniji su izvornog održivog razvoja. Onog kojeg je promovirao Mahatma Gandhi. On je vjerovao da se prava neovisnost i stabilnost Indije ne nalaze u velikim industrijaliziranim gradovima, već u ekonomski neovisnim i samodostatnim ruralnim zajednicama. Gram Swaraj: Gandhi je zamišljao svako indijsko selo kao malu, autonomnu republiku. Prema njegovoj viziji, svako selo mora proizvoditi vlastitu hranu, odjeću i osnovne potrepštine, čime se smanjuje ovisnost o vanjskim tržištima i sprječava ekonomska eksploatacija (dopunio sam: od staren Engleza). Premijer i predsjednik Sabora ne misle tako usko kao Gandhi. Oni bi od gradova stvarali samodostatnu republiku, a ne samo od svakog sela.

Zamjeriti će mi se, ako kažem da nisam sklon da „ulica“ (isprika na izrazu svim vrijednim aktivistima koji u javnim protestima vide jedini izlaz) rješava probleme. Na žalost, za vrijeme Plenkovića je uništena i najmanja prilika za dijalog. Primjer je zadnja javna rasprava, o Zakonu o otpadu, koja je, trajala 2 dana vikenda https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/10027 Vjerujem da je davanjem dva dana za raspravu, od petka popodne do nedjelje 24:00, htio pokazati velikodušnost, jer je javna rasprava njegovom voljom mogla biti i samo koji sat. Da se sjeća onoga što su ga učili na Pravu, znao bi da je to farsa.

U demokratskim društvima, onima koji vide cijelu šumu, a ne samo travku, zakoni i promjene zakona se ne donose u kabinetima. Prolaze rasprave i konzultacije sa svima kojih će se ticati. Kod nas, kao da se donose preko koljena. Čak i u tajnosti, u interesu, na početku nevidljivih grupa i pojedinaca, kao što je to bilo ukidanje kontrole otpada, čije (ukidanje) je omogućilo „Gospić“.

Puj pike ne važi, jače od zakona

Da imate novac, da li bi uložili u Hrvatsku, kada Vas je primio sam premijer i svi njegovi u hijerarhiji do portira u mjesnoj zajednici, kada uložite novac, kupite nekretnine, a nakon tri glasa protiv, us trahu za upravo ta tri glasa na izborima, premijer kaže „puj pike ne važi“. 

Tko će biti dovoljan mazohista da nakon zadnjih izmjena Zakona o otpadu, uloži u neko postrojenje, za zbrinjavanje otpada. Jer i kada izgradite postrojenje, neki loklani šerif može reći „puj pike ne važi“. Naime nešto inovativno u izmjenama Zakona o otpadu: Najveću zabrinutost unutar poduzetničkog sektora i među pravnim stručnjacima izazvala je nova administrativna barijera u postupku izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom iz nadležnosti županijskih tijela i Grada Zagreba. Prema novom, u tajnosti dorađenom modelu, investitor koji planira izgraditi postrojenje za obradu otpada mora proći iznimno složen, dugotrajan i skup proces: od ishođenja posebnih uvjeta svih nadležnih državnih tijela, preko izrade elaborata i ulaganja u modernu opremu, do ishođenja građevinske dozvole, same izgradnje objekta i dobivanja pravomoćne uporabne dozvole.

Međutim, u trenutku kada je postrojenje tehnički potpuno spremno za rad, nastupa pravni apsurd. Zakon sada propisuje da se prije izdavanja same dozvole za obavljanje djelatnosti mora pribaviti obrazloženo mišljenje općinskog načelnika ili gradonačelnika, utemeljeno na prostornom planu i namjeni građevine. https://www.razglas.org/okolis-i-energija/sumrak-pravne-sigurnosti-kako-tajne-izmjene-zakona-o-gospodarenju-otpadom-uvode-lokalni-veto-i-otvaraju-vrata-institucionalnoj-korupciji Pada mi na pamet, a pošto je to mišljenje? Pošto je bilo u Gospiću?

Trošak sanacije do neba

Pitali me neki, da li se isplati javiti na natječaj za „Gospić“ i koliko da naplate. Savjetovao sam da se jave, jer znaju znanje, a da naplate kolika im je god želja. Histerija je digla cijenu. Vladin Znanstveni savjet je u četiri dana, od ponedjeljak do četvrtka, izradio detaljan plan sanacije. Vidjevši grubu sliku rješenja, javio sam onima koji su me pitali, da udvostruče iznos. Znanost je moćna, pa bi cijena sanacije mogla biti do neba. Onog neba koji se vidi za sunčanih dana.

Nije li farsa raspisivati milijunske natječaje bez jasnih analiza, a onda preko noći osnovati savjet profesora, bez operativnog iskustva s otpadom, kako bi, u tri dana predložili rješenje, koje je svakome s imalo iskustva bilo jasno od prvog dana. Meni, kada sam u svibnju 2025. godine obišao lokaciju. Podebljan nedavnom paradigmom Jandroković sustav je izgleda u potpunom raskoraku: na papiru “znanstvena podrška”, a na terenu kamioni tvrtki koje uzimaju uzorke jer ne vjeruju institucijama sistema. Treba li još dići cijenu? Ipak se radi o predsjedniku Sabora.