479 Nova moja mail adresa, a u otpadu po starom

Čovjek koji je pogriješio, a tu grešku ne ispravlja, čini još jednu pogrešku. Konfucije

Imam novu mail adresu

Važna poruka ovog poučka je da imam novu mail adresu. Dodana je jedinica: viktor.simoncic1@gmail.com.  Iz vremena sam kada se pisalo kredom po ploči. Što se tiče modernih tehnika, s ponosom tvrdim da uspješno, razlikujem računalo od televizora. I nije čudo da ne reagiram na vrijeme, kada me opomene FB, pa mi onda izbriše adresu. S mukom sam otvorio novu. G-mail me nedavno tražio da nešto ažuriram. U nespretnosti sam to ponovio nekoliko puta, tako da sam blokiran, jer je s mog telefona stiglo previše zahtjeva. Nisu mi pomogli ni najvještiji. Rješenje je u otvaranju nove mail adrese. Dodao sam jedinicu, kao simbol za moju elektroničku nepismenost i nespretnost.

Elektronska pomagala su čudo. Posebno kod pisanju. Kada se pisalo „rukom“, ili pomoću pisače mašine, svaka pogreška je mogla značiti, pisati ispočetka. Uz računala, savršenu pisaču mašinu lako se piše i briše. Gospodin „Google“, a odnedavna i Gospođa „Umjetna inteligencija“ pomažu kada je potreban neki podataka. Već dugo nisam morao tražiti jednadžbu ili vrijednost neke konstante u priručnicima. Kod malo složenijih stvari, Gospođa AI pomaže, ali oprez. Odgovor zna biti površan, onoliko  koliko je možda površno pitanje. Zato kod malo složenijeg pitanja, uz AI papir i olovka nisu na odmet.

Teško je priznati pogrešku

Kada pitate zašto se neki problem ne rješava ili se ne zna riješiti, Gospođa AI će teže pomoći. AI (najčešće) vidi samo ono što se vidi društveno prihvaćenim pogledom. Za vidjeti drugačije, potrebno je iskustvo dobre domaćice, seljaka gazde ili iskusnog podvornika.

Znate onu anegdotu, kada mladi profesor na Princetonu, tjednima pokušao riješiti još nerješiv matematički problem. Na velikoj ploči, kako to tradicionalno rade matematičari i fizičari, on, kao niti njegovi brojni prethodnici, ne mijenja pristup, i ne uspijeva naći rješenje. Poslije još jednog noćnog rješavanja problema, ujutro je došao stari podvornik, uzeo spužvu i počeo s brisanjem. Profesor je dotrčao u šoku i bijesu: „Što to radite?! Brišete moj rad!“ Podvornik se mirno nasloni na metlu i reče: „Eee, moj kolega… Ne ide vam to tako. Ja matematiku ne znam, ali u trideset godina vidio sam desetke profesora koji kreću s istim pokušajem, kao Vi. I svi isto: kad vidite da ne ide, umjesto da promijenite pristup, vi samo počnete pisati kompliciranije, nadajući se da će nova formula na starom plzaištu, upaliti.. Zato sam počeo brisati ploču – da napokon počnete misliti ispočetka.“

Još jedna podrška energanama

Pratim Gospić. Mislim da se ide u krivom i jako skupom smjeru i da će se još dugo čekati na rješenje. O tome ću uskoro ponovno. Pratim i euforiju oko energana. Nakon godina šutnje Hrvatska akademija tehničkih znanosti, odlučila reći koju nakon što je i politika progledala. Organiziraju okrugli stol – srijeda 07.10. u 14:00 na FSB. Vjerujem da će naći odgovor, zašto je samo kod nas, do prije samo mjesec dana, tema energana na gorivo iz otpada, bila anatema. Predlažem da se pogledaju u ogledalo i vide i dio njihove kolektivne i osobne odgovornosti. Na žalost, njihova podrška je izostala kada su bili najveći „napadi politike“ na energane. U traženju rješenja se ne smije zaboraviti  „Đuro Đaković“ iz Slavonskog Broda. Tamo su pohranjena, više desetljeća skupljana iskustva na gradnji energana, na različita goriva. Gorivo iz otpada je samo jedna od varijanti sličnoga. ĐĐ je preuzela austrijska tvrtka „Andritz“, pa je, visoko sofisticirano znanje udvostručeno.

Zašto se ne vide gluposti

Među predavačima na Okruglom stolu će biti i prije desetak godina, tada u svojstvu asistenta, savjetnik ministra Zmajlovića, Renato Šarc. Danas izvanredni profesor. Zbog njega sam se prisjetio 9. Viktorovog poučka, Kurta i Murta zaustavite gangrenu od 27.07.2015. Upozoravajući na neprimjerenu tehnologiju na prvim Centrima za gospodarenje otpadom Kaštijun (Pula) i Marišćina (Rijeka), između ostaloga sam napisa:

Ne umišljam da samo ja vidim gluposti, niti da ono što ja vidim zaista mora biti glupost. Prihvatiti tuđe argumente, pa i kada bih ja trebao „ispasti glup“, nije mi preteško. Kada sam ovo napisao, odmah znam kakva će biti reakcija mojih najbližih: „Da ti prihvatiš tuđe mišljenje samo tako. Malo sutra.“ Podsjeća me na lekciju Engleskog gdje je pisalo da je lakše izvaditi čep iz prazne boce nego izbiti  nešto iz nečije, u ovom slučaju moje, glave.

No izgleda da to s čepom vrijedi za mnoge glave. Mnogi se ne usude misliti. Na području okoliša, kao da je pamet stala, ne samo od „zmajlovićeve ere“. Nekako je to više povezano s virusom „zna se“, koji je izgleda opasno prelazan. Kada vidim kako (ne)reagira EU, pa i sam predsjednik komisije gospodin Jean-Cloude Junker, kao da je virus zahvatio dobar dio EU. Kada nema argumenata i kada se ne zna, isključi se razum, i djeluje se šutnjom, kako to radi ministar Zmajlović, ili odgovorom, „kako Komisija zadržava pravo prekinuti korespondenciju koja se ponavlja“. A što raditi nego ponavljati da je nešto krivo kad je krivo, a nijednog argumenta da se krivo barem malo ispravi.

Kako izbjeći ne  napisati upozorenje ministru Zmajloviću i direktoru Fonda gospodinu Mülleru da je koncept postupanja s otpadom pogrešan? Da nigdje nema koncepta kao na Marišćini i Kaštjunu. Da to sve nema niti ekonomske niti „polu stručne“ logike. Ma okružili se oni i „svjetskim savjetnikom“ Šarc Renatom, dali zvučno ime tajnika kabineta ekspertici za otpad  Ireni Relić, pa imali i podršku od EU preko JASPERS (Joint Assistance to Support Projects in European Regions) sve to ne vrijedi. Ne zna se, pa gotovo. Uskoro dolazi na vidjelo. (Komentar: I došlo je) Ministar Zmajlović najavljuje probni rad za koji dan. Na njegovom mjestu, ali i nabrojanih i ne nabrojanih, ne bi baš mirno spavao. Moraju se otkriti dubioze i rastrošnost „ u ništa“. Ruku na srce, koliko kritiziram taj i slične projekte, ako su samo u pola dobri kako misle drugi, onda ja baš ne bih smio dobro spavati. A spavam dobro. Iako bi za nas bilo daleko bolje da ja ne spavam dobro, da su potrošeni novci iskorišteni na koristan način, da ćemo moći ispuniti ciljne vrijednosti prema EU, …. , a ne da noćne more dobiju ministar Zmajlović i direktor Müller, pa možda i sam predsjednik EU gospodin Jean-Cloude Junker. Znam da si ja samo umišljam da oni neće moći mirno spavati zbog načinjene štete. Ma kaj god. Briga njih. Društvena šteta im je izgleda u opisu poslova.

Kako spavaju oni koji su drugima uzeli san

Problemi s Kaštijunom i Marinšćinom postali su svakodnevnica. Zmajlović, Müller, Šarc i ini  spavaju mirno. Ne spavaju oni koji žive u blizini Kaštijuna i Marišćine. A ja? Ja pišem poučke….